Nema mere za ovaj recept, nema opterećenja, sve se pravi
odokativno, proizvoljno, a zapravo jeste još jedan moj mali jestivi eksperiment,
i to jako uspešan, preukusan – i ponovo su ovo najlepše tortilje koje sam danas
“izumela”.
U vanglicu naspem:
malo mekog brašna
(malo, a ispašće mi ipak 4 rotilje, taman za dve osobe,
samo da probam da napravim tortilje na jedan dakle baš ekonomičan a prihvatljiv
način, da ne potrošim ono čega nemam, već da preživim samo od onoga čega još
imama (a imam još dva puna zamrzivača, mada najveći od 410 litara sandučar pun
do vrha naših zaliha smazan je i potrošen do zime 2025).
U već nasuto brašno dakle dodam još:
malo sitne morske soli (na vrh kašičice, ili oko
pola kašičice) i
1 kašičicu praška za pecivo
I to sve ponovo samo fino izmešam.
Onda u sve to naspem malo gušćeg jogurta (običnog iz
flaše), time ću zamesiti testo, u kome nema ni kapi ulja, ni zrna kvasca.
Zamesim testo i ostavim ga da se malo odmori od mene, od sebe, itd.
Testo podelim na 4 male loptice i razvučem svaku
tanko i ispečem na suvo u tiganju te male predivne, premekane, preukusne tortilje
na još jedan nov način ili od svega 4 utrošena ekonomična sastojka.
Prijatno!
Коментари
Постави коментар