Ostalo je slatkog soka u kome su se skuvale jabuke
za tufahije, a poznato je da ja neću baciti ni jedbu jedinu mrvicu sa svog astala
čak ni onu buđavu jer za mene je hrana najveće svetinja te se ne sme baciti ni mrva sa trpeze i sve se mora pojesti
čak i kad nešto ne uspe - e takva sam ja
- kod mene nema bacanja hrane i zato sam trunčica u nečijim očima pa žuljam (ostatke
bajate hrane jedino mogu da podelim sa domaćim životinjama a to već nije
bacanje hrane na smeće).
U taj slatki sokić saspem sve čega trenutno tu imam
na astalu, a pronađem nešto posnog keksa od kokosa, te sameljem te keksiće i
ubacim ih u sok, te promešam, ali nije još dovoljno da masa bude nelepljiva i podesna
za oblikovanje kuglica.
Preturam dalje po već istrošenim svojim zalihama (u
Srbiji malo primanje posebno penzija ne može da traje ni 15 dana!) u letnjoj
kuhinjici i opazim ostalo mi samlevenih oraha od tufahija te i to sve ubacim u
ovu masu.
Zamesim i konačno dobijem željenu podesnu masu za
pravljenje kuglica ali masu pre svega toga malo ohladim u frižideru.
Onda oblikujem kokos kuglice i uvaljam ih samo u kokos
brašno.
I to je sva čarolija ili mudrolija.
Uvek su najlepše i najukusnije samo one kuglice koje
nastanu slučajno od izmišljanja od igranja od nekih ostataka od dovijanja.
Prijatno!
Коментари
Постави коментар